Prilagodili smo ih svojim potrebama

Iako su ih oduvek voleli, ljudi su često ignorisali ličnost pasa i sebično ih prilagođavali sebi i svojim potrebama. Rezultat svih ukrštanja kroz istoriju jeste prenošenje predispozicija za određene bolesti s jedne generacije na drugu.

Piše: petmagazine

Od nastanka sveta do danas čovek je težio da dobije što kvalitetnijeg psa, u početku jer mu je bila potrebna pomoć, a kasnije da zarad određenih karakteristika koje su tog trenutka na ceni. Tako su nastale rase, kojih danas, prema procenama, ima više od 750.

Neke su ukrštane sve dok nije dobijen “savršen” šarplaninac, nemački ovčar ili retriver. Ukrštanjem i selekcijom dobijali su se sposobniji, izdržljiviji, snažniji ili, prosto, lepši primerci. Oni su našim precima u početku pomagali u lovu i preživljavanju, a kasnije su korišćeni u borbama, cirkusu, pa čak i kao vatrogasci. Recimo, dalmatinci su se koristili za lov, nekad kao čuvari, nekad kao ljubimci, a u 19. veku u Americi postaju vatrogasni psi, koji trče uz konje i vatrogasna kola, krčeći put ka vatri.

Veruje se da su nemačke doge Asirci doveli u Evropu, razmenom sa Grcima i Rimljanima, koji su ih dalje ukrštali s drugim rasama. Nemačka doga je korišćena u lovu na krupne i opasne životinje. Uspešno su zadržavali jelene i divlje veprove, pošto bi ih drugi psi uhvatili. Od početka 19. veka nemački uzgajivači nastavljaju da unapređuju rasu.

Bul terijer je stvoren u prvoj polovini prošlog veka ukrštanjem buldoga i belih engleskih terijera. Kasnije su novi primerci ukrštani sa španskim pointerima, kako bi se dobile krupnije životinje. U početku su se koristili za borbe životinja, u ringu su ih suočavali sa drugim psima, ali i pacovima, jazavcima, pa i medvedima.

Koker španijeli su bili lovci i aristokrate su ih koristile kao pomoć u hvatanju divljači, baš kao i španske pointere, koji su u početku bili veći, teži i sporiji nego današnji, a za moderan izgled zaslužni su Englezi. Jedna od najstarijih rasa, pudla, datira iz Nemačke, i budući da su okretne u vodi, bile su idealne za pronalaženje vodenih ptica. Kasnije su se razvijale u Francuskoj. Korišćene su kao radni psi, a trenirali su ih i za različite trikove u cirkusu.

Iako su ih oduvek voleli, ljudi su ipak često ignorisali ličnost pasa i sebično ih prilagođavali sebi i svojim potrebama. Rezultat svih ukrštanja kroz istoriju, kako između rasa, tako i u okviru jedne rase, između bliskih krvnih srodnika, jeste prenošenje predispozicija za određene bolesti s jedne generacije na drugu. Recimo, ptičari, zbog svoje građe i dugih tankih nogu, imaju česte probleme sa kostima i zglobovima. Retriveri su, pak, skloni gojenju, što može izazvati probleme sa srcem, bubrezima i štitastom žlezdom. Male rase pasa, zbog specifične vilice, neretko imaju problem sa zubima i paradontozom.

Prema rečima veterinara dr Siniše Gatarića, danas vrlo popularne rase, koje izgledaju simpatično zbog forsiranja određenih osobina, jesu brahiocefalične, odnosno rase sa skraćenom njuškom. Tu spadaju npr. engleski i francuski buldog.

– One imaju skraćenu gornju vilicu, suženje nozdrva i tzv. padajuće nepce, zbog čega se javljaju poremećaji disanja, a posledično, pored problema sa respiratornim, i probleme sa kardiovaskularnim sistemom. Kod nemačkog ovčara forsirane su npr. linije koje imaju spuštene kukove. S obzirom da je reč o masivnim psima, kod njih su danas česte displazije kukova, odnosno deformitet zgloba kuka, i prenose se s generacije na generaciju, kao genetske osobine. One mogu dovesti do trajnog šepanja i lošijeg kvaliteta života ovih životinja.

Naš sagovornik dodaje i da je šar pej divan kućni ljubimac, ali kroz vreme, a opet zahvaljujući intervencijama čoveka, došlo se do toga da ova rasa ima dermatoloških problema, česte kožne infekcije, očne probleme, imunološke poremećaje.

– Sve je to rezultat ukrštanja kroz dugu istoriju, i ljudsku i pseću, gde je čovek intervenisao da bi dobio jedinku kakvu želi i za određene potrebe, kao što je npr. stvorio pit bula kao borbenog psa. Često pri tom nije vodio računa o prenošenju gena, zbog čega neke rase danas imaju više problema nego druge.

Inače, buldozi su stvoreni za borbe s bikovima u viktorijanskoj Engleskoj. Pošto su 1835. krvavi sportovi zabranjeni, nije više bilo potrebno odgajati ove čudnjikave pse, a tek decenijama kasnije ponovo počinje ukrštanje ne bi li se dobio pas fizičkih karakteristika pređašnjih buldoga.

Pomenuti francuski buldozi su danas izuzetno popularni pre svega kod žena, jer su slični bebama, s velikom okruglom glavom i malim zdepastim telom. Međutim, psi sa tako velikom glavom ne mogu da dođu na svet prirodnim putem, pa se rađaju carskim rezom i često imaju probleme.

Čak i rase koje važe za najzdravije, imaju poneku genetsku predispoziciju za bolesti. Recimo, preporuka je da se američkom eskimskom psu, kad napuni dve godine, pregledaju kukovi i oči. Kod američkih lisičara, inače znatno zdravijih od ostalih rasa uzgajanih za lov, problem može biti zdravlje ušiju. Njihove fleksibilne uši zadržavaju prljavštinu, zbog čega dolazi do infekcija. Australijski ovčari genetski su skloni anomaliji oka, koja dovodi do slepila. Takođe, oko četvrtina basenjija nosi u sebi gen za progresivnu atrofiju mrežnjače, a imaju i malu šansu za probleme sa bubrezima. Jedan procenat bigla nosi sindrom MLS, koji utiče na njihova vezivna tkiva i druge organe.

CEO TEKST MOŽETE PROČITATI U ŠTAMPANOM IZDANJU MAGAZINA PAS.