Kada je pas alergičan na mačku

Retko, ali kod pasa se isto mogu javiti respiratorni simptomi u vidu kašlja, kijanja, otežanog disanja, kao i suzne i crvene oči

Za magazin PAS piše dr vet med Klara Ćurčin

Opšte je poznato da ljudi mogu biti alergični na mačku. Kijanje, kašljanje i svrab su klasični simptomi kod čoveka  koji je alergičan na mačke. Ali, da li pas može biti alergičan na mačku? Retko, ali na veliku žalost- da. I oni mogu da pate od istih simptoma. Prilikom alergijskog testiranja pasa, jedan pas od 20 je alergičan na mačju perut.

Simptomi

Alergija na mačku kod pasa se u većini slučajeva ispoljava kao sve ostale alergije. Pas se dosta češe i liže dlaku, pa se zbog toga javljaju i promene na dlaci i koži u vidu crvenila kože, izlomljene i oštećene dlake, zadebljanja kože, a čak mogu da se razviju i pustule i kraste. Retko, ali kod pasa se isto mogu javiti respiratorni simptomi u vidu kašlja, kijanja, otežanog disanja, kao i suzne i crvene oči.

Sama dijagnoza može da se postavi sa velikom tačnošću ako se radi alergijsko testiranje u čijem setu se nalazi i alergija na mačke. Test može da se obavlja intradermalno ili ispitivanjem krvi. Manje sigurna dijagnoza je postavljena sistemom eliminacije.

Lečenje i preventiva

Nažalost, ne postoji mogućnot izlečenja od alergija, kao ni mogućnost preventive. Jedan od načina lečenja alergije je imunoterapija koja se radi sa desenzitizacijom. Samo uvođenje u efektivan period traje 6-12 meseci i pozitivan efekat se postiže kod oko 70 odsto pacijenata. Ovo je zapravo pomoć organizmu da izgradi što bolju toleranciju na specifičan alergen.

No, alergija se uglavnom tretira lekovima koji smanjuju osećaj svraba. To mogu biti specifični lekovi ili lekovi sa višestrukom namenom. Ponekad je neophodno promene na koži tretirati raznim specifičnim lekovima kao šti su antimikotici ili antibiotici. I naravno, obavezno je uključivanje specifične hipoalergenske ishrane.

Najbolje bi bilo izbeći kontakt alergične jedinke sa alergenom, no, ovo je prilično često nemoguće, pa makar se radilo i o retkoj alergiji, kao što je alergija na mačke kod pasa. Zato, alergičnom psu trebamo pomoći onoliko koliko je to u našoj moći. Važno je pokušati da se pojača barijera kože i od spolja, i iznutra. Trebalo bi koristiti što više esencijalnih masnih kiselina i kao dodatke ishrani i kao tretman kože. Takođe neophodno je svakodnevno raditi na eliminisanju alergena sa kože i dlake. Ponekad, preporuka je i da se pas oblači da bi koža i dlaka došla u što manje kontakta sa određenim alergenom.

Predispozicija za nastanak alergije je u velikoj meri genetski uzrokovana. Ali nespecifično možemo uticati na smanjenje ispoljavanja ako je potencijalna alergična jedinka od prvih dana života u kontaktu sa određenim alergenom. Zato u “mixed pet” domaćinstvima, alergija na mačku kod pasa se izrazito retko događa.