Neustrašivi doberman

Zastrašujuća reputacija često ga prestiže. Boje ga se oni koji ga ne poznaju i koji veruju stereotipima o njihovoj agresiji i okrutnosti. Istina, on jeste zastrašujući čuvar, ali obično je nežan i brižan pas. Ne traži nevolje, ali neustrašiv je kad misli da je njegova porodica ugrožena

Piše: Petmagazine.rs

Nekada davno, krajem 19. veka, u
nemačkom gradu Apolda živeo je sakupljač poreza, imenom Luis Doberman. Zbog
prirode posla stalno je naokolo nosio novac, a zbog ljudske prirode i pohlepe,
to ga je izlagalo stalnoj opasnosti. Ulicama kojima se kretao često su
gospodarili banditi, uvek spremni da ga napadnu i otmu mu novac. Međutim, s
obzirom na to da je Doberman bio i gradski šinter, on je sa sobom često vodio
pse kao zaštitu. Jednog dana odlučio je da počne s ukrštanjem pasa kako bi
dobio odanog pratioca i zaštitnika. Rezultat njegovih eksperimenata bio je prvi
doberman.

Danas nemamo podataka o tome koje je pse
Doberman koristio da bi stvorio psa koji koji će proslaviti njegovo ime, ali
pretpostavlja se da se radilo o rotvajleru, pinču, i nekoliko vrsta terijera.
Prvi put u javnosti, doberman je prikazan 1876. godine i odmah je izazvao
veliko oduševljenje.

Tvrdoglav

Kada je Doberman umro, 1894. godine,
tajna rasa koju je kombinovao, otišla je s njim u grob. Ipak, zbog velikog
doprinosa koji je imao u stvaranju rase, pas je poneo njegovo ime.

Uzgajivači u Nemačkoj, koji su nastavili njegov posao, više su bili fokusirani na osobine dobermana nego na njegov izgled. Želeli su da stvore “super psa”. U početku su selektovali samo najhrabrije, najpametnije, najbrže i najčvršće pse. Reklo bi se da su uspeli i previše – dobili su psa koji je bio neverovatno tvrdoglav i agresivan.

Prvih godina 20. veka, odgajivač Oto
Geler uspeo je da dobermana učini „prihvatljivijim”, a ubrzo su ovi psi stigli
u Ameriku. Legenda kaže da je jedan od prvih dobermana u Americi pobedio na tri
izložbe pre nego što se jedan od sudija usudio da mu otvori usta i proveri
zube.

Tokom Prvog svetskog rata, broj
dobermana u Evropi je drastično opao jer ljudi koji su umirali od gladi nisu
mogli sebi da priušte čuvanje tako velikih pasa. Oni dobermani koji su
preživeli rat bili su u vlasništvu policije, vojske i veoma bogatih ljudi. Vremenom,
populacija dobermana je rasla, a odgajivači su uspeli da ublaže njihovu oštru
narav. Danas, iako su zaštitnički nastrojeni kad je reč o porodici i domu,
poznati su kao nežni i odani psi.

Izgled i
karakter

Doberman je elegantan i atletski građen.
Inteligentan je, hrabar i uvek na oprezu.

Zastrašujuća reputacija često ga
prestiže. Boje ga se oni koji ga ne poznaju i koji veruju stereotipima o
njihovoj agresiji i okrutnosti. Istina, on jeste zastrašujući čuvar, ali obično
je nežan i brižan pas. Ne traži nevolje, ali neustrašiv je kad misli da je
njegova porodica ugrožena.

Doberman uživa da bude član porodice.
Voli da je u blizini svojih vlasnika. Možete imati poverenja da će biti dobar s
decom, prijateljima i gostima, sve dok se prema njemu ponašaju ljubazno.

Veoma
aktivan

Uprkos svim kvalitetima, doberman nije
pas za sve. Pre svega zbog veličine i ekstremne aktivnosti i potrebe za vežbom.
Potrebno mu je i mnogo mentalnih izazova da mu ne bi bilo dosadno. Doberman
mora imati snažnog vlasnika koji će ga pravilno socijalizovati i obučiti, i
koji će ga držati zauzetim svakog dana. To može biti previše za ljude koji su
skloniji opuštenom životnom stilu.

Poznati su po prepoznatljivim kupiranim
ušima koje su i dalje standard u Severnoj Americi, ali ta praksa se zabranjuje
u sve većem broju zemalja.

Trening

Doberman brzo uči i lako ga je
trenirati. Ali, baš zato što lako uči, pravi je poduhvat stalno mu postavljati nove
izazove kako bi mu lekcije uvek bile zanimljive. Takođe, ponekad ume da se
zainati i pokuša do kraja da izgura svoju ideju, iako generalno nije previše
tvrdoglav uz vlasnika koji mu pruža konstantno i obzirno vođstvo.

Detinjasti

Ovim psima potrebno je nešto duže vreme da odrastu. Često ostanu “detinjasti” do treće ili četvrte godine. Na njihov temperament utiče niz faktora – od nasleđa do treninga i socijalizacije. Štenad s dobrim temperamentom je radoznala i razigrana, voljna da priđe ljudima i dozvoli da ga drže u rukama. Stručnjaci kažu da bi, pri izboru štenaca, trebalo da se odlučite za one koji krenu “srednjim putem”, ne one koji prvi istrče iz legla, ali ni one koji se kriju u ćošku. Uvek pogledajte bar jednog od roditelja – obično je majka na raspolaganju – da bi se uverili da imaju dobru narav i da se osećate sigurno uz njih. Korisno je takođe i da upoznate druge srodnike kako biste procenili kakvi će štenci biti kad odrastu.Kao i svakom psu, dobermanu je potrebna rana socijalizacija – trebalo bi da bude izložen različitim ljudima, zvucima, utiscima, prizorima i iskustvima – dok je mlad. Socijalizacija nam pomaže da budemo sigurni da će doberman odrasti u stabilnog i zaokruženog psa. Korisno je da redovno dovodite goste u kuću, da ga vodite u parkove s gužvom, pet-frendli prodavnice i restorane i, naravno, u redovne šetnje komšilukom koje će mu pomoći da “izglanca” svoje socijalne veštine.

Zdravlje

Kad je reč o zdravlju, dobermani
generalno nemaju puno problema. Među mogućim urođenim bolestima su problem s
kukovima, štitnom žlezdom, Fon Vilebrandova bolest, problem s očima, albinizam,
narkolepsija…Ako kupujete štene, nađite pouzdanog odgajivača i uverite se da su
roditelji psa zdravi.

Dvorište

Najbolji dom za dobermana je dvorište u
kome može da ima dovoljno aktivnosti. Veoma je važno da dvorište bude dobro
obezbeđeno sigurnom ogradom, kako radi njegove bezbednosti tako i radi
sigurnosti drugih životinja ili ljudi koji bi mogli nepozvani da uđu na njegovu
teritoriju.

Dobermana ne bi trebalo dugo da
ostavljate samog, niti da ga čuvate na lancu. Potrebno mu je da bude deo
porodice i da učestvuje u svim porodičnim aktivnostima. Budite svesni da će se
prolaznici i ljudi koji ga ne poznaju najčešće plašiti vašeg psa i zato ga
držite na povocu na javnim mestima.

Ishrana
i nega

Kod ishrane, osim kvaliteta, važno je da mu ne ostavljate hranu čitavog dana već da mu je dajete u redovnim obrocima kako bi ostao u dobroj formi. Iako je kratkodlak, doberman se linja, pa će mu četkanje dobro doći s vremena na vreme. Ako se previše uprlja ili počne da se vrlo neprijatno oseća, okupajte ga, ali često kupanje mu nije potrebno. Obratite pažnju na čistoću njegovih zuba kako biste izbegli bolesti desni i neprijatan zadah. Ako prirodno ne “isturpija” nokte, skratite ih jednom mesečno da biste sprečili povrede. Test za dužinu noktiju je jednostvan – ako čujete kako njima lupka po podu, predugi su. Pažljivo mu secite nokte da ne biste povredili nerve ili, ako ste neiskusni, obratite se stručnjaku.

Related Posts