Ishrana: Put do zdrave telesne težine

Preventivno  regulisanje ishrane u cilju zdrave telesne težine i zdravog izgleda je jedan od stubova zdravog stanja mačke

Za magazin MAČKA piše dr vet med Tamara Stanojević

Razgovor o izgledu, težini mačke i njenom mnjaukanju u potrazi za hranom najčešće počne da se vodi kada mačka ima već oko 3-4 godina i kada vlasnik primeti da je “mozda” njegova ljubimica malo buckastija. Mačke mlađe od dve godine imaju manje šanse da dobiju na težini, dok one između dve i 10 godina starosti, troše manje energije i često su već izgradile loše navike u vezi hrane pa su i u većoj opasnosti da postanu gojazne. Starije i one u gerijatrijskom uzrastu – starije od 12 godina – imaju tendenciju da imaju manju težinu, da budu vrlo mršave. Ova mršavost je uglavnom vezana za staračke promene organizma.

Razmišljanje o odgovarajućoj ishrani i zdravoj telesnoj težini treba početi u ranijem uz-rastu mačke, kada još uvek na mački ne primećujemo višak masnog tkiva. Mačka sa prekomernom težinom se obično definiše kada se registruje višak od 10 -20% od idealne težine.

Mački idealnog telesnog izgleda kada je mazimo, možemo lako opipati rebra, a kada je gledamo odozgo možemo uočiti struk. Sterilisane mačke imaju opušten stomak ali to nije znak gojaznosti sve dok ga opipavamo samo kao kožni nabor, bez debljine koju daje višak masnog tkiva.

Prevencija

Gojaznoj mački možemo pomoći da smrša, ali prevencija je bolji način. Mačke koje su imale prekomernu težinu i dalje će biti u opasnosti da je povrate u budućnosti. Jedino strog režim i promena pristupa ishrani mogu je zadržati na odgovarajućoj telesnoj težini.

Potreba da se vodi računa o zdravoj telesnoj težini vidi se pre svega u boljem kvalitetu života mačke, izbegavanju bolesti i pravovremenom registrovanju na pojavu simptoma nekih bolesti. Veća težina mačke  često je uvod u dijabetes, srčane zdravstvene probleme ili bolest bubrega, a otežava simptome osteoartritisa, urinarnog sindroma, nekih kancer-ogenih oboljenja i bolna stanja. Ozbiljni zdravstveni problemi takođe se mogu pokazati i kao izrazita mršavost: gastrointestinalnih bolesti, hipertireoze, tumorska stanja. Ova bolesna stanja se uglavnom pojavljuju kod starijih mačaka.

Postoji nekoliko efikasnih strategija za održavanje zdravog telesnog izgleda:

Odgovarajuća hrana

Izbor odgovarajuće hrane za mačku, kvalitetna, visokosvarljiva hrana prema njenom uzrastu, načinu života, kondiciji i zdravstvenom stanju. Mačićima je potrebna hrana koja je formulisana za njihovu životnu fazu-rasta i razvoja, dok je odraslim mačkama i starijim potrebna hrana sastavljena da zadovolji njihove specifičnenutritivne potrebe. Nutritivne potrebe odraslih mačaka se razlikuju u zavisnosti od toga da li žive isključivo u stanu ili izlaze ili da li su sterilisane. Osim toga  mačke sa određenim zdravstvenim stanjima ili bolestima imaju veoma specifične potrebe za ishranom.

Kontrola porcija

Najbolje je izmeriti količinu hrane potrebne za jedan dan, odrediti količinu suve i vlažne hrane ili kućno pripremljene koja odgovara dnevnim potrebama mačke. Preporuke za hranjenje na pakovanju hrane su u velikom rasponu i treba odrediti individualnu količinu za mačku, kako se ne bi preteralo u količini unetih kalorija.

Određeno vreme obroka

Smatra se da su mačke bića navika i rutine- brzo nauče kada je hrana dostupna, a kada nije. Ovo minimizuje ono što možemo tumačiti kao ˝prosjačenje˝ kao i nepotreban stres u vezi hrane.

Korišćenje interaktivnih igračaka za hranjenje

Ove vrste igračaka omogućavaju mačkama da ˝rade˝ za svoju hranu. Mačke jedu sporije i troše više kalorija.

Dodatno povećati aktivnost mačke.

Pored interaktivnih igračaka koje sadrže hranu, druge  igračke sa perijem, loptice i slično  omogućavaju igranje sa mačkama. Većina mačaka se takođe može naučiti da hodaju na povodcu, pa se mogu izvoditi u šetnju.

Redovne posete veterinaru

Pri redovnoj poseti veterinaru mačke se vakcinisu i kontrolise se njihovo zdravstveno stanje, a to je i prilika da veterinar proceni kondiciju mačke, da li je ona blizu idealnog telesnog izgleda ili zalazi u gojaznost ili, što je ređe, mršavost. Rana identifikacija stanja povećane tezine omogućava i brza i manja prilagođavanja hranjenja. Manje modifikacije ishrane je uvek lakše napraviti nego veće restrikcije.

Život ne sme da bude jednoličan

Mačka koja provodi život zatvorena u stanu , sa obezbeđenom ukusnom hranom živi život dosta razlićit od onog koji bi živela  kada bi bila “slobodna” mačka u prirodi ili ona koja ima pristup spoljašnjem svetu. Priroda i dvorište nose značajne opasnosti ali i mnogo aktivniji život. Ta aktivnost je usađena u mačije navike i ponašanje i zato joj je moramo i obezbediti. Bez aktivnosti mački postaje dosadno, stres se povećava, a najveći deo aktivnosti se svodi na  hranu. Zato se hranjenje povećava, a aktivnosti koje troše tu hranu su manje što dovodi u budućnosti do gojaznosti. Ovo možemo sprečiti malim trikovima:

  • činija od hrane može biti na skrivenom mestu, dalje od omiljenih mesta mačke u stanu, na većoj visini, a može joj se i povremeno menjati mesto.
  • korišćenje igračaka u koje se može staviti suva hrana, pa tako mačka može pokazati svoje lovne sposobnosti
  • Igra je lov, igra je trošenje energije, igra je vežbanje mentalnih sposobnosti- treba koristiti igračke od perja, kutije, papirne kese ili lopte, bilo šta što mački može biti  zanimljivo da juri i  da se igra.
  • kada mačka mjauče i traži hranu treba je pomaziti ili se poigrati sa njom. Mnoge mačke će rado zameniti hranu za ljubav.
  • dnevno hranjenje  mačke  treba da bude u više malih obroka.
  • kada je činija prazna i mačka traži još, može joj se dodati nekoliko granula u činiju.
  • umesto hrane može se ponuditi i sveža voda.
  • ako se mački daju poslastice kao nagrada za poželjno ponašanje treba smanjiti količinu hrane za 10-20%, zavisno koliko poslastica se mački daje.