DA LI MAČKE TREBA VODITI NA POVODCU?

Mnogi stručnjaci ne mogu da se slože oko toga da li je šetnja na povocu poželjna i kod mačaka kao i da li bi je trebalo uvesti kao svakodnevnu aktivnost, ili kako druga grupa stručnjaka misli da je to nepotrebno mučenje životinja i potpuno nepotreban čin.

U Srbiji je zaista retko moguće videti mačku na povocu, dok je u inostranstvu pogotovo u SAD to poprilično čest slučaj. U SAD nije nimalo neobično da ugledate macu koja korača mirno pored svog vlasnika na povodcu u parkiću. Ukoliko ste vlasnik mačke, sigurno ste se nekada zapitali da li bi i vi vašu ljubimicu trebalo da šetate na ovaj način. Postoje brojni video zapisi na društvenim mrežama gde vlasnici šetaju svoje mace, ali je ovde glavno pitanje da li je u pitanju pomodarstvo, kopiranje trendova ili nešto sasvim treće.

Kako je Dunja Kovač, doktorka veterinarske medicine i stručnjak za ponašanje životinja navela: „Tu postoje dve struje, od kojih jedna tvrdi da je to poželjno i da bi šetnju trebalo uvesti kao svakodnevnu aktivnost za kućne mačke, a druga smatra da je to mučenje životinje, da to njima nije prirodno i da ih time stresiramo. Zvaničan stav struke je negde između. Preporuke su takve da, ako se odlučimo na takav vid aktivnosti sa mačkom, ipak postoji dosta stvari koje prethodno moramo da uradimo – da pripremimo mačku i postepeno je navikavamo na ovakvu šetnju. Ništa naglo ni na silu, jer se mora voditi računa o njenoj dobrobiti.“

Doktorka Kovač je takođe istakla da je najbitnije mačku nikako ne siliti kao i da nam životinja uvek pokaže šta možemo sa njom i šta joj prija a šta ne uz pomoć govora tela. Mačkama  prema dosadašnjim istraživanjima nije potrebna šetnja i mogu savršeno da žive u četiri zida, a da to ne ugrožava njihovu dobrobit. Ono što je takođe prema njoj vrlo bitno jeste da ukoliko rešite da izvodite mačku napolje da je nipošto ne puštate napolje bez nadzora. Puštanje mačke na ulicu u slobodnu „šetnju“ se smatra neodgovornim vlasništvom jer se na taj način rizikuje da macu udari auto, da je povredi pas i slično.

Mačke je znatno teže naučiti na povodac nego psa najviše zbog svojeglavosti koje mačke poseduju. Ukoliko mačka nije raspoložena za šetnju ona će jednostavno leći i neće biti šanse da popusti i da nastavi sa šetnjom kao što bi to uradio pas.  Psi su ipak ljubimci koji su skloniji tome da ugađaju čoveku, dok mačka voli da se njoj ugađa. Ukoliko želite da mačku naučite šetnji na povodcu potrebna je ogromna količina volje, doslednosti i strpljenja i čeličnih živaca kako je navela doktorka Kovač. Ona je takođe navela iskustvo iz svoje prakse koje je pokazalo da su mačke vlasnika koji su ih šetali na povodcu bile srećne i uživale u tome, kao i da su bile dosta mirnije tokom boravka u stanu ukoliko su imale redovne šetnje na povocu.

Britansko Kraljevsko društvo za prevenciju surovosti prema životinjama je sprovelo istraživanje prema kome su mačke na povocu pod stresom jer nemaju kontrolu nad svojom kretnjom. Njima je na ovaj način ogranično njihovo oprezno istraživanje okoline jer je njihov vlasnik taj koji odlučuje o njihovom kretanju. Sa ovim stavom se slaže i Svetlana Lalović iz felinološkog društva Le Petit, naš jedini međunarodni felinološki sudija.

Ona je izjavila sledeće: „Šetati mačku na povocu je izgleda postalo trend, posebno otkad su nam zabavni klipovi sa „Jutjuba” i društvenih mreža ušli u svakodnevicu. Ljudi vide nekoliko zabeleženih minuta kako maca ide na povocu, potpuno van konteksta, i požele da i njihova mačka bude kao ta jutjub-zvezdica. Mace nisu psi. Psima je potrebna, osim nežnosti i ljubavi, izrazita disciplina i čvrsta ruka. Pas je bez predvodnika čopora zbunjen i frustriran, dok mačku pak to frustrira! Insistiranje na povocu je nepoštovanje prirodnog bića mačke“.

Sudija Svetlana Lalović je takođe istakla da je u njenoj dosadašnjoj praksi većina vlasnika pogrešno tumačila govor tela svojih ljubimaca tokom šetnji. Neki od njih su unezverenost i nesigurnost tumačili kao radoznalost, a jedna vlasnica mačka je pogrešno tumačila griženje nameštaja i sakrivanje po uglovima svog mačka tumačila kao dosadu, i mačkovu želju da ide napolje, a zapravo je ponašanje njenog mezimca pokazivalo sve suprotno. On je pokazivao destruktivno ponašanje jer je bio u strahu od nametnunih šetnji i pokušavao je sakrivanjem po uglovima da ostane u zatvorenom na sigurnom. Sudija Lalović je savetovala ovoj vlasnici mačka da prestane sa šetnjama kao i da svom mačku postavi sigurno mesto na visokom mestu u stanu odakle će on moći ponovo da stekne sigurnost kao i kontrolu nad svojom teritorijom odnosno stanom. Takođe je preporučila i mnogo zajedničke igre i posvećivanja pažnje mačku. Prema rečima sudije, čim su prestali sa odlaskom u šetnje na povocu i posvetili se svom mačku da je on prestao sa destruktivnim ponašanjem odnosno sakrivanjem po ćoškovima i uništavanjem stvari po stanu.

Prema sudiji Lalović postoje i uglavnom mlade mace koje šetnju na povocu shvataju kao igru pa uživaju u tome. Mada ona smatra da su to izuzeci pravila, kao što postoje i mačke koje vole vodu dok najveći deo mačijeg roda ne podnosi ni kap vode na svom krznu. Prema njoj najbitnije je da maca bude ispunjena i zadovoljna i da svoje budne trenutnke provodi sa ukućanima u igri i druženju jer su mace komplekna bića koja su vrlo vezana za svoj dom i ukućane.

I Milica Ranković iz Udruženja za zaštitu životinja i razvoja građanske svesti Feniks smatra  da je bolje da se umesto šetnje mačke na povocu razmišlja o tome da se mački omogući više svakodnevnog igranja kao i mentalne stimulacije. Takođe, prema njoj vrlo je bitno da se maci omogući da se kreće kroz stan na način koji je svojsven mačkama „da se penje, skače, da se krije u skrovištima, šeta po stanu i „lovi”, zavlači se i provlači…“ Ona podržava stav da mačke ne bi trebalo šetati na povocu i prema njenom mišljenju najbolji dokaz da mačke ne vole šetnju na povocu kao i da ih to plaši i izaziva im stres jeste to što bi pobegle ukoliko bi bile puštene sa povodca.

Pročitali ste mišljenja i za i protiv šetanja mačke na povodcu, ali ukoliko baš imate želju da svoju ljubimicu naučite na isti Američka Asocijacija veterinara i Asocijacija bihejviorista su dale zvanične preporuke sa uputstvima kako je to najbolje izvesti. Ono što je dr vet. med Dunja Kovač naglasila jeste da je najvažnije navikavanje na ogrlicu kao i na remen oko tela.

Upustvo Asocijacija je sledeće:

  1. Mačka bi trebalo da ga nosi u stanu po nekoliko minuta ili sati, pa da se potom skine. Kako bi mački skrenuli misli s toga što joj se nalazi na telu, uvek je dobro za to vreme se igrati s njom, zamajavati je igračkama ili joj pak tada dati obrok – tako stvaramo pozitivnu asocijaciju na opremu.
  2. Sledeća faza je stavljanje mačke na povodac u stanu – staviti flexi povodac nakratko da imamo veću kontrolu i da mačka oseti da neko drugi ima kontrolu nad njenim kretanjem, a sve s ciljem da je na to desenzitizujemo – da se ne opire pri povlačenju povoca, tj. da ne zapadne u histeriju i ne počne da se batrga. Ovo se opet postiže tako što joj, dok je na kratkom povocu, damo igračke – da ih juri i lovi, ali ovog puta da ona oseti da ima ograničene pokrete, da je ipak vi povlačite i da nauči da to toleriše.
  3. Sledeće što možete da uradite jeste da mačku puštate da provodi vreme na terasi, pod vašim nadzorom i na povocu. Da njuška terasu, da se penje… a da je vi kontrolišete i povlačite na povocu. Ovo su sve neophodne vežbice kako biste izbegli bilo kakav stres pri izlasku napolje, i veoma je važno sve ovo postepeno raditi.
  4. Potom sledi izlazak iz stana (ili kuće). Trebalo bi da znate da su tu sada prisutni različiti mirisi, i to je za mačku veliki izazov i uzbuđenje. Može se desiti da prilikom prvog izlaska iz stana šetnja bude samo po ulazu i potom se vratite u stan.
  5. Najvažnije je da zapamtite da, baš kao i u šetnju sa psom, i sa mačkom nikada ne idete praznih džepova. I mačka se nagrađuje na isti način kao i pas tokom šetnje. Ponesite nešto ukusnije – komadiće džigerice na primer, i na svakih nekoliko koraka joj dajte nagradu.
  6. Neka prva šetnja bude kratka, nema potrebe odmah „trčati” maraton. Oko zgrade nekoliko minuta i nazad.
  7. Posmatrajte svoju mačku, njene reakcije, govor tela, rep, uši, oči (zenice). Sve nam to jasno govori da li radimo pravu stvar ili smo preterali i vreme je za povratak kući.

Izvor: petmagazine.rs